Bumbarov Let

Bumbarov Let

Bumbari koriste kompleksne vještine riješavanja problema minimiziranja potrošnje energije tokom leta za prikupljanje hrane, prema novom istraživanju na „Queen Mary“ Univerzitetu u Londonu. Za bumbara, kao i većini drugih životinja, najjednostavniji način prikupljanja dodatnog nektara bi bio let do najbližeg susjednog cvijeta, pogotovo uzimajući u obzir njihov jako malen mozak. Međutim, tim sa već navedenog Univerziteta je došao do drugačijeg zaključka. Istraživački tim je uredio šest umjetnih cvjetova u prostoriji za let tako da bi bumbari morali pratiti nepotrebno dug put kada bi letjeli između najbližih susjednih cvjetova da prikupe nektar. Tim je pratio bumbare u 80 letova u potrazi za hranom, i zapisivao cvjetove koje su posjećivali i u kojem redoslijedu. U žurnalu „Biology Letters“, Dr. Mathieu Lihoreau, zajedno sa kolegama, objašnjava kako su, nakon 640 posjeta cvjetovima, bumbari značajno smanjili dužinu leta  nakon što su naučili poziciju svakog od cvjetova unutar poretka. Iznenađujuće, bumbari skoro pa nikad nisu letjeli strategijom „najbližeg susjeda“ (u kojoj bi bumbar uvijek letio do najbližeg ne posjećenog cvijeta sve dok ne obiđe sve cvijetove). Umjesto toga, prioritet im je bio pratiti najkraću moguću rutu učeći i pamteći položaj svakog individualnog cvijeta. Rezultati ovog istraživanja nagovještavaju kako su bumbari sposobni riješiti kompleksne alokacijske probleme učenjem, bez potrebe za sofisticiranom kognitivnom predstavom o prostoru. Dr. Lihoreau objašnjava:“ Iako imaju jako malene mozgove, bumbari su efektivno koristili „postepenu optimizaciju“ (poređenjem nekoliko različiti ruta), da riješe poznat i kompleksan problem koji još uvijek zbunjuje matematičare 80 godina nakon što je prvi put postavljen.“