Naučnici rade na tehnici korištenja lasera za proizvodnju kiše

Naučnici rade na tehnici korištenja lasera za proizvodnju kiše

Kao i sa drugim drevnim željama; biti u stanju da letimo, da postanemo nevidljivi itd. proizvodnja kiše na zapovijest (ili čak molitvom) je uvijek bila na samom  vrhu liste, i sve dosad se pokazala kao jako nedostižna. Međutim, čini se da su švicarski fizičari blizu otkrića.

U radu objavljenom u magazinu „Nature Communications“ opisana je metoda u kojoj se pomoću lasera stvaraju čestice dušične kiseline koje će privlačiti vlagu oko sebe i time stvarati kapljice kiše.

U radu objavljenom u magazinu „Nature Communications“ opisana je metoda u kojoj se pomoću lasera stvaraju čestice dušične kiseline koje će privlačiti vlagu oko sebe i time stvarati kapljice kiše.

U svrhu testiranje teorije istraživači su, predvođeni fizičarem sa Univerziteta u Ženevi pod imenom Jerome Kasparian, dovukli laser u područje rijeke „Rhone“ i započeli njegovo ispaljivanje u zrak (na jako vlažnom danu – preko 70 %) narednih 113 sati. Da bi osigurali učinak rezultati na tačno ograničeno područje korišteni su štitovi protiv vjetrova.

Zatim su uzimali uzorke aerosoli u područjima za koje su pretpostavljali formiranje čestica dušične kiseline. Pronašli da je učinak stvarno rezultirao u stvaranju čestica dušične kiseline što je uzrokovalo stvaranje vodenih kapljica reda veličine od nekoliko mikrona.

Iako stvorene vodene kapljice kiše nisu bile ni blizu dovoljne mase i veličine za stvaranje kiše, ovi rezultati su jako ohrabrujući, jer najbliže što se dosad dolazilo do prisiljavanja prirode je sijanje oblaka pomoću srebro nitrata ili suhog leda, i ni za jedno navedeno nije u potpunosti dokazano da djeluje.

Na žalost, nasuprot početnim uspjesima projekta, čini se da ideja o korištenju lasera za upravljanje kišom ostaje samo teorija zbog nesigurnosti u korištenje ove tehnika za stvaranje većih kapljica, i da li će biti moguće korištenje ove tehnike u dovoljno velikoj mjeri za stvaranje značajnije količine kiše (iako postoji i dodatna mogućnost da će prouzrokovana kiša padati u vidu čestica dušične kiseline).

Također se postavlja pitanje da li će ova tehnika biti korisna u područjima u kojima je najpotrebnija – tj. u onim područjima koja su zahvaćena sušama? I ako uspije, šta to znači za okolinu? Ukoliko bi se ti proizvođači kiše aktivirali na cijeloj planeti, da li bi proizvedeni oblak bio uzročnik globalnog zahlađenja zato što bi odbijao određenu količinu sunčeve toplote na način na koji to sugerišu studije? Da li bi to prouzrokovalo ratove oko prava na kišu kao što je to trenutno slučaj oko vode?

Jasno je da bi razvoj ovakve tehnologije stvorio situaciju u kojoj bi bilo puno više stvari u pitanju od same fizike.

reference: www.physorg.com