Financijski kod: Knjiga o padu investicijskih banaka

Financijski kod: Knjiga o padu investicijskih banaka

Nakon što je 2008. nastupila financijska kriza, mnoge ljude je začudila činjenica da su neki od čelnika investicijskih banaka znali jako malo o rizicima koje ove firme poduzimaju. Ovo ne bi trebalo biti iznenađujuće, tvrdi MIT profesor Vincent Lepinay, nakon što je objavio izvještaj o svome radu u jednoj od glavnih investicijskih banaka. Uostalom, investicijske banke su provele dobar dio prošle dvije decenije u zapošljavanju matematičara i fizičara sa doktoratima u svrhu konstruiranja složenih financijskih instrumenata, u širem krugu poznatiji kao „derivati“, koji iskorištavaju privremene neefikasnosti na globalnom tržištu. Ovaj poticaj prema financijskim inovacijama znači da je presudno znanje o financijama firme raspoređeno među financijskim inženjerima i trgovcima, koji međusobno ne mogu na realističan način objasniti sva kretanja unutar tržišta koja utiču na financije firmi. Kako Lepinay izvještava, to stvara jako ozbiljne probleme:“ Šta se desi instituciji koja prodaje proizvod koji potkopava sopstvenu organizacijsku strukturu? Desi se upravo to da mnoge investicijske banke, kao što su „Bear Stearns“ i „Lehman Brothers“, jednostavno nestanu. Financijski inženjeri su napravili jako mnogo novca ovim bankama, ali su i stvorili jednak broj problema. Takozvani „derivati“ su postali sve složeniji, pa su rezultirali s mnogim neočekivanim reakcijama. Ukoliko se isključivo posmatrač, ovo je fascinantna pojava. Međutim, posljednje što ove banke žele su iznenađenja od sopstvenih proizvoda.“ „Kodovi financija (Codes of Finance)“  je naziv knjige bazirane na terenskom radu Lepinay-a, uključujući 18 mjeseci rada unutar prominentne evropske investicijske banke smještene blizu Pariza. U knjizi je korišten pseudonim  za naziv te banke „General Bank“. Ova banka se pojavila u naslovnicama prije nekoliko godina kada je trgovac sumnjive pozadine, u knjizi pod pseudonimom „Kevin Voldevieille“, izgubio milijarde i preokrenuo svjetsko tržište svojim visoko rizičnim ulozima. Još jedna od stvari koje je Lepinay naučio radeći u banci: Čak i bankari koji koriste tkz. „derivate“  nemaju konkretnu definiciju za njih. Uopćeno, derivat je određena vrsta procjene o performansama tržišta – uobičajeno uzimajući u obzir zalihe, obveznica, vrijednost valute i artikala – ili pak odnosi među pojedinim tržištima, sada ili u budućnosti. Međutim, pojedinačne struktura svakog derivata se mogu jako razlikovati. I stvarno, tvrdi Lepinay, kako su derivati često krojeni prema specifičnim klijentima, ove financijske alatke su promijenile način na koji investicijske banke funkcioniraju i pomogle su još većoj smutnji u razumijevanju tržišta. „General Bank“ je je dobila priznanje na osnovu uvedenih financijskih inovacija tokom 1990., uvođenjem, između ostalog, „glavnog garantnog produkta (Capital Guarantee Product - CGP) , investicijskoga alata prilagođen klijentu. CGP je ugovor, trajanja u rasponu od 3 do 15 godina, koji obično garantuje određen povrat novca klijentu u slučaju ispunjenja složenog slijeda događaja na tržištu, gdje ujedno i banka ima određen profit. Svaki CGP je sklopljen u konzultaciji s klijentom. „Klijentu je dozvoljeno da, u osnovi, ko-dizajnira sopstveni produkt, pri čemu se javlja osjećaj da on vodi glavnu riječ“, govori Lepinay.“Kao kad bi vas inženjer Porsche-a zamolio za pomoć prilikom proizvodnje sopstvenog vozila.“ Kakve god bile prednosti CGP-a, ova personalizacija investicijskih instrumenata stvara dodatne probleme. Sa portofolijem zaliha i obveznica, investitor jednostavno treba da uradi procjenu o vrijednosti sopstvene investicije; ukoliko je to potrebno, u mogućnosti su da prodaju zalihe, obveznice, valute i artikle rutinskim načinom širom svjetskog tržišta. Međutim, CGP klijenta je jedinstven investicijski alat, i ne može se jednostavno baciti ukoliko mu je nastup loš. Kao i ostalim derivatima, nedostaje mu likvidnosti. „Sa personalizacijom, svojstvo financijske sigurnosti je izgubljeno,“ tvrdi Lepinay. „Ne postoji sekundarno tržište. Kupac nije u mogućnosti da na pola puta, ukoliko se ugovor pokazao lošim, proda ugovor nekome trećem. Mora ga vratiti nazad banci, i jedino mu banka može postaviti cijenu.“ Ovo ne bi bio problem da procjene o svjetskom tržištu nikad ne zakažu. Međutim, „General Bank“ i „Voldevieille“ su izgubili milijarde na procjeni o budućem pravcu u evropskom tržištu zalihama. Kada se tržište zaledilo 2008., masovni derivacijski ugovori su predstavljali srž problema. Većina glavnih investitora nije bila u stanju uopšte odrediti koje su firme ili fondovi povezane jedne s drugima kroz zamršenu mrežu ugovora. I stvarno, kako su derivati često izgrađeni pronalaskom određenih nedoslijednosti u cijenama u svjetskim tržištima na osnovu miliona podataka, proširenje raspona investicija banaka čini trgovcima jako teškim razumijevanje šta pokreće sva ta tržišta, i da li će obrasci iz prošlosti i dalje biti važiti u budućnosti. Financijski inženjeri, govori Lepinay,“vide tržišta u vidu cijena. Međutim, tržište je mnogo složenija pojava od samih cijena, iz razloga što postoje svi ti proizvodi koji su odnosu jedni s drugima na načine koji ponekad nisu zabilježeni u postojećim informacijama. Pa će, shodno tome, i imati jako neočekivane reakcije.“ Sve u svemu, piše Lepinay, zapošljavanje financijskih inženjera u svrhu izrade derivata  se pokazalo uspješnim u kratkom vremenskom periodu, ali je „dopustilo zanos bankara i dovelo ih do gubljenja osjećaja o cijeni financijskih inovacija“. Investicijski bankari, kako Lepinay opaža, tvrde kako derivati „nadopunjavaju tržišta jer su dovoljno pametno urađeni da primjete nedoslijednosti među tržištima, i da bi malo investitori trebali biti zahvalni jer im banke čine život predvidivim.“ Iako se Lepinay uzdržava od zauzimanja stava o reguliranju ove pojave zakonom, njegova sopstvena iskustva u banci ga čine skeptičnim prema ovim argumentima. On je mišljenje kako financijske firme i investitori ne traže savršeno i u potpunosti transparentno tržište, već prije prilike koje pružaju nesavršenosti. reference: www.physorg.com