Finansijskim svijetom vlada nekolicina dubokih džepova

Finansijskim svijetom vlada nekolicina dubokih džepova

 Ekonomski „superentitet“ upravlja sa vise od jedne trećine svjetskog bogatstva. Narodna mudrost nam dugo govori kako samo nekolicina ljudi upravlja sa ne baš proporcionalnim komadom svjetskog ekonomskog zalogaja. Nove analize nam potvrđuju ispravnost ovih tvrdnji. Crtajući dijagrame veza što postoje  među 43.000 korporacija nam otkriva jako povezano kliku vrhovnih ekonomskih igrača. U 2007., samo 147 kompanija je upravljalo nad više od 40 % novčane vrijednosti svih transnacionalnih korporacija, obavještavaju nas istraživači. „Ovo je empirijski dokaz za ono što smo pretpostavljali intuitivno godinama“, govori informacijski teoretičar Brandy Aven. Ova analiza je prvi korak ka dokumentovanju  međunarodne mreže veza među kompanijama i ispitivanju ko drži dionice – i koliko njih – u kojim kompanijama. Koristeći finansijsku bazu podataka Orbis, naučnici sa Univerziteta ETH iz Švicarske su istraživali transnacionalne kompanije, koje su definirane kao kompanije sa barem 10 % imovine razmještene u više zemalja. Tim je zatim pogledao sve međusobne relacije među kompanijama, što je otkrilo mrežu od  600.508 ekonomskih aktera povezanih preko više od milion vlasničkih odnosa. Ova mreža poprima oblik leptir mašne, sa velikim brojem sporednih aktera na periferiji i nekoliko glavnih igrača zapletenih u čvoru mašne. Iako je istina da su vlasništva nad javnim preduzećima široko raspodijeljena, govori James Glattfelder, naučnik o kompleksnim sistemima i ko - autor rada, „idite korak unazad i sve to opet dolazi u nekolicinu istih ruku.“ Iako bi svaki čovjek  na ulici mogao predvidjeti ovakve rezultate, stvar je u tome da ekonomska literatura prikazuje tržište kao tako dinamično da ne mogu postojati žižne tačke upravljanja nad njima, govori Glattfelder. Istraživači ne znaju šta da rade sa informacijama o povezanosti među nekolicinom vlasnika. S jedne strane, to bi moglo ugroziti postojanje cjelokupne mreže. S druge strane, ovakva vrsta povezanosti bi mogla dovesti do bolje samoupravljivosti i pozitivnih ponašanja, bolje i poštenije radne prakse i ekološki prihvatljivih odluka. Iako se status mnogih aktera u analizi drastično promijenio od 2007., analiza jasno pokazuje kako vlasništvo postaje sve više koncentrirano. reference : www.sciencenews.org