10 stvari koje bi trebali znati o vremenu

10 stvari koje bi trebali znati o vremenu

Nekad ga imamo previše, nekad premalo. Nekad nam protiče prebrzo , nekad nam se sati čine eonima. „Vrijeme“ je jedna od najčešće korištenih riječi u većini jezika. Naviknuti smo na vrijeme jer je oduvijek sa nama. Ali ipak, rijetko koja riječ sadrži toliko pitanja ili implikacija u sebi kao „vrijeme“, te se čini kako još uvijek malo znamo o ovoj pojavi. Evo liste nekoliko stvari koje bi svako trebao znati o vremenu.
  1. Vrijeme postoji.Odmah da se razjasni jedno od najčešće postavljenih pitanja. Naravno da vrijeme postoji – kako bi se u suprotnome slučaju budili na vrijeme? Vrijeme organizuje svemir u uređeni slijed momenata, i na tome bi mu trebali svi biti zahvalni. Bilo bi jako neugodno da je stvarnost u potpunosti drugačija iz momenta u momenat. Stvarno pitanje koje se ovdje krije je da li je vrijeme fundamentalna veličina, ili izvedenica. U prošlosti smo mislili i da je „temperatura“ fundamentalna veličina prirode, dok nismo saznali da je posljedica kretanja atoma. Što se tiče pitanja o fundamentalnosti vremena, odgovor je: niko to još uvijek ne zna. Prije nego što odgovorimo na ovo pitanje potrebno je još dublje razumijevanje „kvantne gravitacije“.
  2. I prošlost i budućnost su jednako stvarne. Ovo nije u potpunosti prihvaćeno, ali bi trebalo biti. Intuitivno mislimo kako je „sada“ jedino stvarno, dok je prošlost fiksirana i da se nalazi u knjigama, a budućnost se još uvijek nije dogodila. Međutim, fizika nas uči nečemu izvanrednom: svaki događaj u prošlosti i u budućnosti je implicitno sadržan u sadašnjem trenutku. Ovo je jako teško uočiti u našim svakodnevnim životima, pošto nismo ni blizu poznavanje svega o svemiru u bilo kojem trenutku, niti ćemo ikada biti – ali jednačine ne lažu. Kao što je Einstein tvrdio:“ Čini se prirodnije razmišljati o fizičkoj stvarnosti kao o četverodimenzionalnom postojanju, umjesto, dosadašnje, evolucije u tri dimenzije.“
  3. Svako vrijeme doživljava drugačije. Ovo je istinito i na nivou fizike i na nivou biologije. Unutar fizike, prvobitno smo imali Njutnov pogled na vrijeme kao univerzalne veličine i sveobuhvatne prema svakome. Zatim je stigao Einstein i objasnio kako vrijeme jedne osobe prolazi u zavisnosti od načina putovanja prostorom (pogotovo ukoliko putuje brzinama bliskim brzini svijetlosti) kao i od gravitacijskog polja (pogotovo u blizini crne rupe). Sa biološke ili psihološke perspektive, vrijeme mjereno našim unutarnjim ritmom i akumulacijom sjećanja je puno bitnije od onog mjerenog jako preciznim atomskim satovima. Ovo svako doživljava drugačije; postoji stvaran osjećaj da vrijeme brže teče kako starimo.
  4. Živite u prošlosti.  Da budemo precizni, otprilike 80 milisekundi u prošlosti. Dodirnite jednom rukom vaš nos, a drugom vašu nogu, otprilike u isto vrijeme. Dodire ćete doživjeti kao simultane događaje. Što je čudno – jasno je da je signalima sa noge potrebno više vremena za putovanje vašim nervima do vašeg mozga od onih koji kreću od nosa. Odgovor je jednostavan:  našem svjesnom doživljaju je potrebno vremena da se „sabere“, a naš mozak čeka na sve relevantne informacije prije nego što doživi „sadašnjost“. Eksperimenti pokazuju kako je kašnjenje između događaja i našeg doživljaja tih događaja oko 80 milisekundi.
  5. Vaše pamćenje nije tako dobro kao što mislite.  Prilikom sjećanja na minule događaje,  vaš mozak koristi tehniku sličnu „zamišljanju budućnosti“. To nije proces nalik na „ponavljanju videa“, već sličniji „predstavi prema određenoj skripti“. Ukoliko je skripta pogrešna iz bilo kojeg razloga, vi imate lažno sjećanje koje djeluje jednako stvarno kao i istinska sjećanja. Svjedočenje očevidaca je , kako se čini, jedna od najnepouzdanijih formi dokaza dozvoljenih u sudnici.
  6. Naša svijest je ovisna o manipulaciji vremena.  Mnoge kognitivne sposobnosti su bitne za svijest, iako još uvijek nismo u stanju sagledati cjelokupnu sliku. Međutim, jasno je da je sposobnost i mogućnost manipuliranja vremenom jedno od bitnijih svojstava. Za razliku od životnih oblika razvijenih u vodi, kopneni životni oblici, čije se polje vidne percepcije prostire na nekoliko stotina metara, imaju vremena za kontemplaciju nad nekoliko mogućih akcija i zatim odabira one najpovoljnije. Sam korijen gramatike nam omogućuje da razgovaramo o hipotetičkim budućnostima. Naša svijest ne bi postojalo bez mogućnosti zamišljanja različitih vremena.
  7. Nered se povećava kako vrijeme prolazi. Srž razlike između prošlosti i budućnosti – sjećanja, starenje, kauzalnost, slobodna volja – je činjenica da se svemir razvija iz reda u nered (haos). Ili što bi fizičari rekli, entropija raste. Postoji puno više načina za biti neuredan ( mnogo entropije) od uređenosti (malo entropije), pa se povećanje entropije čini kao prirodna stvar. Međutim, za objašnjavanje niske entropije prošlih vremena trebamo se vratiti sve do Velikog praska. Još uvijek nismo dali odgovor na teško pitanje: zašto je stepen entropije bio nizak u blizini Velikog praska, i na koji način rast entropije uzrokuje sjećanje, kauzalnost i sve ostalo?
  8. Složenost (kompleksnost) bude i prođe. Većina ljudi nema problema u shvatanju razlike između „reda“ (nizak stepen entropije) i „kompleksnosti“. Entropija raste, ali je kompleksnost prolazna. Smanjuje se i povećava na složene načine. Dio „zadatka“ kompleksnih struktura je da povećava entropiju, kao npr. u porijeklu života. Ali mi smo daleko od potpunog razumijevanja ovog bitnog fenomena.
  9. Proces starenja se može obrnuti. Svi starimo, što nas čini dijelom trenda u povećanju haosa. Međutim, tek u svemiru kao cjelini mora doći do povećanja entropije, ne i u svakom njegovom pojedinom dijelu. (U suprotnom ne bi bilo moguće izgraditi frižider.) Okretanje pravca vremena za žive organizme je tehnološki izazov, ali ne i fizički nemoguće.
  10. Životni vijek traje milijardu otkucaja srca. Kompleksni organizmi umiru. Iako je to jako tužna činjenica u pogledu individue, to je neophodan dio u cjelokupnoj slici. Život otklanja staro da bi bilo mjesta za novo. Za divno čudo, postoje jednostavni zakoni skaliranja pomoću kojih se  metabolizam životinja  povezuje sa njihovom tjelesnom masom. Veće životinje žive duže, ali im je i metabolizam sporiji, što se manifestira u sporijem kucanju srca. Kako se ovi efekti međusobno poništavaju, životinje poput miša ili plavog kita imaju životni vijek sa jednakim brojem otkucaja – otprilike 1.5 milijardu puta. U tom stvarnom smislu, sve životinje žive „jednaku količinu vremena“.
____ reference: www.discovermagazine.com