Brisanje historije? Vremenski pokrivač za sakrivanje događaja u vremenu

Brisanje historije? Vremenski pokrivač za sakrivanje događaja u vremenu

Istraživači sa Univerziteta „Cornell“ u Itaki, Nju Jork, su po prvi put demonstrirali mogućnost sakrivanja događaja u vremenu, stvarajući  nešto što se opisuje kao „editor historije“. U podvigu fizike nadahnute Einsteinom, Moti Fridman je, zajedno sa kolegama, poslao zraku svjetlosti niz optičko vlakno i kroz par takozvanih „vremenskih leća“. Između ovih dviju leća, istraživači su uspjeli stvoriti mali mjehur, ili prazninu, u protoku svjetla. Tokom ovog jako kratkog trenutka, u trajanju najsitnijeg dijela sekunde, praznina funkcionira kao vremenska rupa, skrivajući činjenicu da se kratak blijesak svjetlosti ikada dogodio. Ovaj sistem, koji predstavlja prvu fizikalnu demonstraciju fenomena koji je prvobitno teoretski opisan prije samo godinu dana, se oslanja na mogućnost korištenja kratkih intenzivnih impulsa svjetlosti u svrhu promjene same brzine svjetlosti prilikom njenog prolaska kroz optičke materijale, u ovome slučaju optičko vlakno. Prilikom prolaska svjetlosne zrake kroz uređaj pod nazivom „vremenska leća“ (silikonski uređaj prvobitno korišten za ubrzavanje prijenosa podataka) ona se ubrzava blizu centra a uspori na rubovima, stvarajući time efekat „balona“ prema rubovima, te praveći tako mrtvu zonu oko koje se svjetlost savija. Na određenoj malo razdaljini je postavljena slična leća, samo sa obrnutim zadatkom što se tiče podešavanja brzine, resetirajući time brzine i uspostavljanje izvornog oblika svjetlosnih zraka. U svrhu testiranja ovog vremenskog pokrivača, istraživači su koristili impulse svjetlosti direktno usmjerene između dviju vremenskih leća. Frekvencija pojavljivanja impulsa je bila 41 kHz. U slučaju kada je pokrivač bio isključen, istraživači su bili u stanju detektirati stabilan bit. Uključivanjem vremenskog pokrivača, koji je sinhroniziran sa impulsima svjetlosti, svi znakovi da su se ovi događaji ikada desili su izbrisani iz toka podataka.   Različito od prostornog optičkog prekrivanja, koji uobičajeno zahtijeva korištenje metamaterijala (specifični materijali stvoreni sa jedinstvenim optičkim osobinama), vremenski pokrivač svoj rad zasniva na fundamentalnim osobinama svjetla i kako se svjetlost ponaša pod visoko ograničenim prostornim i vremenskim uslovima. Područje podložno djelovanje pokrivača je dugo samo 6 mm i traje samo 20 trilioniti dio sekunde. Dužina pokrivenog područja i dužina vremenskog intervala u kojem je sposoban da funkcionira su jako ograničeni – primarno zbog velike brzine svjetlosti. Pokrivanje dužeg perioda bi stvaralo turbulencije u sistemu i time naglašavalo da se određeni događaj ipak desio. reference: www.sciencedaily.com