Ima neka tajna veza zvana Fibonacci

Ima neka tajna veza zvana Fibonacci

Nauka već dugo vremena pokušava otkriti postoji li jedinstvena veza u razvoju živih bića. Tu nastupa matematika – nauka koja nas svakodnevno prati. Na poslu, fakultetu, u trgovini, na ulici dok nesvjesno brojimo pločice na pločniku ili zebre na pješačkom prijelazu. Osim što se nalazi svuda oko nas, ima je i u prirodi, samo treba znati gdje tražiti.

 Početkom 13. stoljeća Leonardo Pisano, poznatiji kao Fibonacci, uočio je određenu pravilnost kod razmnožavanja zečeva. Pokušao je pretpostaviti koliko će potomaka nastati od jednog para zečeva pri idealnim uslovima. Naime, zečevi postaju spolno zreli tek nakon drugog mjeseca života, stoga ćemo na kraju prvog još uvijek imati samo jedan par. Nakon drugog mjeseca iz tog jednog nastat će dva para. Nakon trećeg, početni par dat će još dva para za vrijeme kojeg će drugi, mladi par, postati spolno zreo. Pretočimo to u brojke: 1, 1, 3, 5, 8, 13, 21, 34, 55, 89… zvuči poznato? Da, to je Fibonaccijev niz. Iako se smatra da se za njega znalo još u petom stoljeću prije nove ere, tek je nakon Fibonaccijevog proučavanja zečeva došlo do velikog otkrića u savremenoj matematici.

Ubrzo nakon te spoznaje ljudi diljem svijeta počeli su uočavati Fibonaccijev niz svuda oko sebe. Najprije je ova pravilnost opažena u cvatu suncokreta (Helianthus annuus)Način na koji su smješteni mali cvjetovi unutar cvata suncokreta je najpogodniji jer svaki cvijet ima dovoljno mjesta za rast i razvoj. Treba dodati da je svaki pojedini cvijet sa svih strana jednako udaljen od susjednog što takav slijed čini uniformnim. No, to nije sve, čak i listovi suncokreta rastu u skladu s Fibonaccijevim nizom, što omogućava da do svakog lista dođe jednaka količina sunčeve energije potrebne za fotosintezu te dovoljno kišnice. Impresivno, zar ne?

Kako se teorija o Fibonaccijevom nizu dalje razvijala, tako je sve više toga oko nas otkrivalo svoju pravilnost. Jedan od najboljih primjera je plod tropske biljke, ananasa (Ananas comosus). Ako malo bolje pogledate njegov plod, primijetiti ćete da je on sastavljen od velikog broja dijelova koji rastu spiralno. Ista stvar je uočena kod crnogorične biljke obični bor (Pinus sylvestris). Ne smijemo zaboraviti ni životinje. Najljepši primjer je nadaleko poznati mekušac, živi fosil, indijska lađica (Nautilus pompilius, fotografija lijevo). Njegova ljuštura sačinjena je od puno manjih pregrada koje rastu spiralno baš po Fibonaccijevom principu.

Koliko god ovi primjeri odlično objašnjuju pravilnost nazvanu Fibonaccijev niz, važno je napomenuti da ovo nije jedini matematski oblik koji je evolucija ugradila u živi svijet. Želite nas nadopuniti? Podijelite sa ostalim svoje znanje o tome gdje još susrećemo Fibonaccijev niz u prirodi.  Ne zaboravite, matematika je djelotvorni jezik prirode.

 

biologija.com.hr