Sklonost ka matematici urođena

Sklonost ka matematici urođena

Prihvatamo da su neki ljudi rođeni sa talentom prema umjetnosti ili sportu. Ali šta je sa Matematikom? Da li neki od nas jednostavno dođu na svijet sa boljim razumijevanjem Matematike od ostalih.  

Čini se da je tako, barem prema rezultatima studija provedenog od strane psihologa sa John Hopkin Univerziteta. Studij predvodi psiholog Melisa Libertus i pokazuje kako je dar za Matematiku kod predškolske djece usko vezan sa njihovim urođenim i primitivnim „osjećajem za brojeve“, nazvan „Aproksimativni Brojčani Sistem“ ili ANS (Approximate Number System).

Istraživanje otkriva kako je „osjećaj za brojeve“ ugrađen u sve životinje, ne samo ljude. Na primjer, životinje koje love ili skupljaju hranu ga koriste da utvrde gdje mogu nabaviti najviše plodova, biljki ili divljači. Mi ljudi ga koristimo svakodnevno i on nam omogućava, barem na prvu, da procijenimo broj slobodnih mjesta u kinu ili broj ljudi u gužvi. I taj „osjećaj za brojeve“ se da izmjeriti, čak i kod novorođenčadi.

„Odnos između „osjećaja za brojeve“ i vještine u Matematici je bitan i zanimljiv zato što mi vjerujemo da je taj „osjećaj“ univerzalan, dok se za darovitost u Matematici misli da je jako ovisna o kulturi, jeziku i da je potrebno mnogo godina da se nauči,“ objašnjava Libertus. „Prema tome, veza između ovo dvoje je iznenađujuća i donosi mnogo novih pitanja, uključujući i ono najbitnije, a to je da li možemo istrenirati dječiji „osjećaj za brojeve“ da bi mu poboljšali razumijevanje Matematike u budućnosti“.

Tim je testirao 200 četverogodišnjaka sa nekoliko zadataka mjereći ANS, sposobnosti u Matematici i verbalne vještine. Tokom testa koji je mjerio „osjećaj za brojeve“, ispitivači bi pitali djecu da prate grupu svjetlećih plavih i žutih tačkica i da zatim procjene koja je grupa bila mnogobrojnija. Djeca su, također, polagala standardiziran test iz Matematika za predškolski uzrast koji se često daje djeci između 3 i 8 godina. Na kraju, roditeljima djece je data lista riječi da naznače svaku riječ sa liste za koje su čuli da su je djeca izgovorila. Prema vodećem psihologu, ovaj verbalni test je urađen iz razloga što su jezičke i matematske sposobnosti do neke mjere vezane za opštu inteligenciju, i ispitivači su se htjeli uvjeriti da dobivene razlike u matematskoj sposobnosti nisu samo posljedica činjenice da su neke djeca bolja na svim zadacima, ili da neka djeca jednostavno lakše podnose ispitivanje.

Libertus i njene kolege su utvrdili da je preciznost dječijih procjena vezana za njihovu matematsku  sposobnost. To jest, djeca koja su bila u stanju da načine najfinije procjene u zadatku sa svijetlećim tačkama su također znala  najviše o arapskim brojevima i aritmetici.

Prema ispitivačima, ovo znači da su urođene sposobnosti za numeričke procjene direktno vezane za uspjehe u Matematici.

reference : www.physorg.com