Moždani talasi kao brza kočnica

Moždani talasi kao brza kočnica

Vozači bi mogli zaustavljati vozilo samo razmišljajući o tome. U vozilu koje se kreće velikim brzinama, mozak je u stanju da pritisne kočnicu brže od noge. Oslanjajući se na moždane talase koji signaliziraju namjeru kočenja, nova tehnologija bi mogla skratiti vrijeme reakcije za nekoliko kritičnih milisekundi, javljaju istraživači u “Journal of Neural Engineering”. Iako ova studija prati rastuće trendove u automobilskoj industriji i može eventualno dovesti do poboljšanja u performansama kočenja u kriznim situacijama, ova nova tehnologija još uvijek nije spremna da krene na put. U studiji, pod vodstvom Stefan Haufe-a sa Berlinskog Instituta Tehnologije i njegovih kolega vršeno je mjerenje promjene moždanih talasa dok su učesnici vozilom upravljali u simulaciji vožnje. Učesnici simulacije su upravljali vozilom brzinom od 100 km/h, prateći glavno vozilo na krivudavom putu sa intenzivnim saobraćajem. Svako malo glavno bi vozilo naglo zakočilo, tako da bi i učesnik u simulaciji morao učiniti isto ili prouzrokovati sudar. Za većinu vozača, kašnjenje između zaustavljanja glavnog vozila i njihovog stiskanja kočnica iznosi oko 700 milisekundi. Osobeni neuronski obrasci su bili evidentni tokom ovog vremena kašnjenja i mogli bi biti rani pokazatelji namjere vozača da koči. „Naš pristup je bio da dobijemo namjeru vozača prije nego je on u stanju da djeluje,“ kaže Haufe. „Za to nam služe neuronski obrasci.“ Haufe i njegove kolege su dizajnirali sistem koji otkriva i tumači ove obrasce. U računarskim simulacijama, sistem, u koji su uključeni i podaci o električnim aktivnostima nožnih mišića, imao je reakciju bržu za oko 130 milisekundi. Za vozilo koje se kreće oko 100 km/h, ova razliku u vremenu ustvari znači razliku od čak 3.7 metara dužine u kočenju – što predstavlja prosječnu dužinu nekih vozila. Međutim, još uvijek se sistem mora osigurati od lažnih alarma i nepotrebnog kočenja ukoliko se želi dobiti koristan sistem. Također, uvođenjem tehnologije koja pomaže vozaču prilikom vožnje dovodi i do drugačijih problema. Vozači bi se mogli previše oslanjati na tehnologiju i smanjiti oprez tokom vožnje. reference : www.sciencenews.org