U procesu ucenja motorickih sposobnosti je bitna akcija, a ne namjera

U procesu ucenja motorickih sposobnosti je bitna akcija, a ne namjera

Albert Einstein je definisao ludilo kao "ponavljati jednu te istu radnju i ocekivati drugaciji rezultat". Ponavljanje odredjenog zadatka je u biti standard kada zelimo uvjezbati ili nauciti odredjenu motoricku sposobnost.

Autor Nicolas Gonzalez Castro demonstrira koristenje robotske ruke. Foto: Maurice Smith, Harvard School of Engineering and Applied Sciences.

Istrazivanje koje je provedeno na Harvard School of Engineering and Applied Sciences (SEAS) pod vodjstvom Maurice Smitha i saradnika je pokazalo da ponavljanje odredjenih radnji nije najefikasniji nacin da nas mozak nauci neki novi pokret. U biti, ljudi kada naprave nepravilan pokret pri procesu ucenja, mozak pamti, uci manje o onome sto namjeravamo nauciti vec pamti ono sta zapravo trenutno radimo. Vodeci se ovom logikom, radni tim je predlozio novi pristup pri neuro rehabilitaciji: precizno kontrolisani pokusaji i proces ucenja odredjenog koraka da bi se smanjila greska i odstupanje od pravilnog pokreta. Prema ovome, bilo da se radi o plivanju ili pokusaju hvatanja case, osoba treba nauciti tacno i precizno koji misici ucestvuju u pokretu.

Kod ljudi koji imaju odredjena neuro oboljenja ili povrede, proces ucenja najjednostavnijih pokreta moze biti veoma tezak. Naucnici su u svrhu testiranja i simuliranja procesa ucenja odabrali zdrave osobe s tim da su u test uvedene smetnje u vidu odredjenih sila. Osobama je postavljen zadatak da rukom pomjeraju drzac prema odredjenom cilju. Drzac je istovremeno bio povezan sa robotskom rukom. U odredjenom trenutku, kao vanjska smetnja, robotska ruka je djelovala na drzac u suprotnom smjeru od trenutnog smjera kretanja.

Kroz eksperimente je pokazano da ljudski mozak pociva na principu maksimiziranja stabilnosti - osnovnog algoritma u vjestackoj inteligenciji i procesu ucenja, ali ocigledno potcijenjenog i prethodnih naucnim istrazivanjima i razumjevanju ljudskog mozga.

"Ucenje pomocu pamcenja kretanja je potrebno za stabilnost kada ucimo o nepoznatoj dinamici nase okoline jer sile koje djeluju iz okoline zavise od porethodnog znanja kretanja subjekta" - naglasava Smith.

U buducnosti, rehabilitacija pacijenata bi mogla biti mnogo efikasnija kada bi se dodjeljeni zadaci modifikovali da bi iskoristili mehanizam na osnovu kojeg nas nervni sistem formira asocijacije i veze. Naravno, zadatak kao sto je ucenje hodanja je daleko kompleksniji od pomjeranja određenog držača prema cilju.

"Mnogo se govori o inzenjeringu inspirisanom biologijom sto pomaze inzenjerima i kanalise njihovo razmisljanje u pravcu efikasnih rjesenja, ali mnogo stvari u biologiji jos ne razumijemo dobro. " naglasava Smith.

"Takodjer, fundamentalni principi u inzenjerstvu kao sto su stabilnost koja je od ogromne vaznosti za nas inzenjere kao i osobine procesa koje inzenjeri kreiraju da bi osigurali stabilnost, koristimo u istrazivanju i razumjevanje bioloskih procesa i svijeta oko nas."

Reference: http://www.harvard.edu/ , http://medicalxpress.com