Zvukovi Univerzuma: Gravitacijski Valovi

Zvukovi Univerzuma: Gravitacijski Valovi

Einstein je pisao o njima, a mi ih još uvijek tražimo – gravitacijski valovi, predstavljaju određenu vrsta mreškanja u fabrici prostorvremena, koje mnogi smatraju zvukovima našeg svemira. Na isti način kao što zvuk dopunjuje vid u našem svakodnevnom životu, gravitacijski valovi će nadopuniti pogled teleskopima na naš svemir. Albert Einstein je predviđao njihov pronalazak već 1918., a danas, skoro pa 100 godina poslije, se izgrađuju napredni detektori gravitacijskih valova. Iako svako kretanje uzrokuje gravitacijske talase, za signal dovoljno jak za detekciju je potrebna kretnja ogromnih masa pri ekstremnim brzinama. Primarni kandidat za takav izvor je sudar dvije neutronske zvijezde: dva tijela, oba sa masama reda mase našeg Sunca, koja se obrću jedan oko drugoga i spajaju brzinama bliskim brzini svjetlosti. Ovakvi događaji su rijetki i dešavaju se jednom u  nekoliko stotina hiljada godina po galaksiji. Prema tome, da bi otkrili takav signal tokom našeg životnog vijeka  detektori moraju biti tako osjetljivi da osjete signale na udaljenostima od milijardu svjetlosnih godina od Zemlje. Ovo predstavlja ogroman tehnološki izazov. Na tim udaljenosti, signali gravitacijskih valova bi zvučali poput slabog kucanja na vratima dok je TV upaljen i da telefon zvoni u isto vrijeme. A postoji još mnogo drugih izvora zvuka koji bi predstavljali smetnju, od seizmičkih šumova do zvukova udaljenih okeanskih valova. Postavlja se pitanje na koji način otkriti  baš gravitacijski val iz svemira? Iz tog razloga astronomi već godina traže potencijalni elektromagnetni svjetlosni signal koji bi pratio ili slijedio gravitacijski val. Ovaj bi nam signal omogućio da bacimo pogled kroz „špijunku“ i stvarno se uvjerimo da je neko pred vratima. U članku objavljenom u časopisu „Nature“, profesori Tsvi Piran i Ehud Nakar sa univerziteta u Jeruzalemu i Tel Avivu tvrde kako su pronašli upravo to. Primjetili su kako bi obližnji međuzvjezdani materijal usporio krhotine izbačene brzinama blizu brzini svjetlosti prilikom spajanja dvije neutronske zvijezde. Toplota proizvedena ovim procesom bi predstavljala zračenje u obliku radio talasa. Rezultirajući radio bljesak bi trajao nekoliko mjeseci i bilo bi ga čak moguće otkriti trenutnim radio teleskopima udaljenim milijardama svjetlosnih godina. reference: www.sciencedaily.com