Zašto sanjamo?

Zašto sanjamo?

Nova studija tvrdi da sanjanje može djelovati kao vrsta prekonoćne terapije, umanjujući uticaj bolnih sjećanja.

Skeniranje mozga, u nedavno obavljenom eksperimentu, je pokazalo da se kod ljudi prilikom spavanja, a nakon što su gledali emotivno provokativne slike, dio mozga koji obrađuje emocije polahko isključuje tokom REM faze sna – nivo spavanja na kojem nastupaju snovi.

Šta više, ispitanici su tvrdili kako su te iste slike bile manje potresne iduće jutro. Ovo nagovještava da nam REM faza spavanja pomaže da prebrodimo teške situacije u životima, tvrde istraživači.

Zašto uopšte spavamo je još uvijek nepoznanica, te još veći misterij predstavlja odnos između sna i našeg emotivnog blagostanja, tvrdi vođa studije Metju Valker (Matthew Walker), neuroznanstvenik sa Univerziteta „Berkeley“.

Prema njegovim riječima, nova studija predlaže da „ne liječi vrijeme sve, nego REM faza sna.“

Prilikom eksperimenta, ispitanici su bili podijeljeni u dvije grupe – jedna grupa je gledala slike ujutro i ponovo navečer, bez spavanja između. Druga grupa je slike gledala prije noćnog spavanja i ponovo ujutro. Volonteri koji su spavali između gledanja su doživjeli mnogo blažu emotivnu reakciju na slike prilikom drugog gledanja.

„MRI“ skeniranja prilikom REM faze su otkrila opadanje moždane aktivnosti u dijelu mozga „amigdala“ – dijelu koji je zadužen za obrađivanje emocija – vjerovatno time omogućavajući racionalnom prefrontalnom korteksu da ublaži utjecaj slika. Također se, prilikom snimanja, pokazao umanjen nivo hemikalija koje uzrokuju stres.

Kada ljudi dožive emotivan događaj, oslobađaju se hemikalije vezane za stres da označe i naglase doživljaj, napominjući mozak da ga taj doživljaj obradi tokom sna, tvrdi Valker.

„Nekad između prvobitnog događaja i kasnijeg skupljanja sjećanja, mozak je odradio elegantan trik rastavljajući emociju od sjećanja,“ govori Valker. „Iz tog razloga taj proces nazivamo prekonoćnom terapijom.“

---

nationalgeographic.com